Ukupno pregledanih strana (Total Page Views)

Приказивање постова са ознаком +. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком +. Прикажи све постове

субота, 31. децембар 2022.

SREĆNA NOVA 2023.


          POZDRAV SVIM ČITAOCIMA BLOGA!    

I DA VAM U NOVOJ GODINI SVE U ŽIVOTU IDE KAO PODMAZANO!!

уторак, 1. март 2022.

Millers ulja i aditivi - "case study" (lični primer)

 

Petrol Power Ecomax – Multi Shot

Ljubaznošću g. Isaka (kompanija Mass), dobio sam uzorke Millers Oils-a na testiranje. U paketu je bilo ulje: EE Performance Engine Oil 5w40 (k’o stvoreno za “mog Daču”, Renault motor 1.0), aditiv za čišćenje motora pred pri promeni ulja i aditiv za benzin.

Ulje ću probati da zamenim do kraja marta (biće, povuci-potegni, iz razloga “dodatne garancije” (zapravo Renault ugovora za vozila do 5 god.) ali probaću da pregovaram sa ovlašćenim servisom).

I tako, prvo je testiran (ili “testiran”) aditiv za benzin: Petrol Power Ecomax.

Šta je ovo? Osim što je Multi Shot (za više rezervoara) to je i Multifunkcionalni aditiv (“paket aditiva”).

U reklami navode sve i svašta, npr. povećanje oktanske vrednosti (do 3), čisti injektore (više održava pošto postoji i poseban za tu namenu, recimo da je za “blaže slučajeve”), štiti od korozije sistem ubrizgavanja goriva (više je za automobile starije od 10 godina, bar više od značaja, jer svi noviji koji su predviđeni za mešavinu benzina i etanola (E5, a naročito E10) imaju manju potrebu za tim).

Dve najvažnije karakteristike su: smanjenje potrošnje goriva (do 3%!) i povećanje snage i obrtnog momenta motora.

**************

Izmene i dopune 

(ako može zakon da se menja a što ne bi jedan tekst bloga)

Elem, koristio sam samo literaturu dostupnu na internetu (i bez da sam gledao ceo proizvodni program, moram priznati) te nisam imao sve potrebne podake. U međuvremenu mi se javio g. Isak i poslao ispravku (i dopunu) u vezi sa zaštitom od korozije.

Najbolje da citiram:

"eco max štiti sistem od korozije kod svih generacija automobila, a ne samo kod onih koji koriste E5 i E10 gorivo, jer korozija se ne javlja samo kod Etanola (što je naravno tačno, prim. aut.). A za zaštitu od korozivnih efekata Etanola ide poseban aditiv za vozila napravljena pre 2011 (prim. aut. ovo zaista nisam znao, preporučujem).

Znači namena Eco Max-a nije zaštita sistema od korozije izazvane etanolom, već korozije izazvene drugim faktorima.*"

**************

*pretežno vodom (kondenzat), što etanol pogoršava jer je rastvara (a ona rastvara kiseonik). Brzina korozije čelika se može ubrzati desetinama i stotinama puta ukoliko je sadržaj znatno ispod dozvoljenog i samo malo iznad dozvoljenih 200 ppm (samo 0,02%).

O.K. (Sad je stvarno O.K.)

Za povećanje snage i obrtnog momenta (od par %) trebala bi mi skupa oprema za ispitivanje, tako da tu ne mogu ništa da tvrdim. Nije nemoguće ili makar odgovara aditiviranim benzinima za koje postoji ista tvrdnja (ili slična).

Ono što je izvesno je da se kod “penzos” vožnje ne oseća (ama baš ništa), ali kad se potegne u više obrtaje (čitaj preko 4000 u mom slučaju) onda motor zaista ima “bolji zvuk” i stvara se utisak poboljšanja rada. Deluje čak nešto bolje od aditiviranog benzina, ali ne mnogo (tu negde) i vrlo je teško reći da li uopšte (trudio sam se da zaista izbacim placebo efekat ali to realno nije moguće do kraja). Neki od distributera goriva daju i krivu poboljšanja (što veći (viši) obrtaji sve bolje).

Ne vozim preko 5000 (retko iznad 4500 a i tad kratko) pa nisam baš najbolji sagovorinik za ovu temu, osim toga nemam “sportski” automobil (mada baš zbog toga, svaka promena se i više oseti; npr. uključenje klime, sasvim sigurno … doduše sigurno je da toliko aditiv NE može da nadoknadi, ali ako je i (do) pola, nije za bacanje, makar i u visokim obrtajima).

E sad, visoki obrtaji troše gorivo pa se od uštede goriva možete oprostiti (osim ukoliko Vam je takav stil vožnje). Ušteda goriva? Neki (za to, specijalno) aditivirani benzini (navodno) mogu uštedeti 2%, pa i (u reklami) i do 4%. U stvarnosti je obično oko 1%. Probao Shell i Eko u inostranstvu uz uštede od 0% (neprimetno) do 1% (neka bude i 1,5% … nisu bili laboratorijski uslovi).

Btw. Što je tiče starog “stojadina” (Z101 … “Yugo Skala 55”), isprobano je i liči na Shell Racing (utisak). Šta je stvarno, teško je reći, a potrošnju nisam mogao utvrditi na malo km.

Elem, šta sam utvrdio u mom slučaju? (u vezi potrošnje)

Na 2000 km bez aditiva (uglavnom “običan” benzin od 95 oktana … u početku malo mešan sa aditiviranim, ali manje od pola, prvi rezervoar) potrošnja 6,35 lit. na 100 km (zimski uslovi otprilike 1/3 autoput, 1/3 regionalni, 1/3 gradski i prigradski put). Uz iste distance Van grada (malo se i posrećilo inače i ovako “klimavo” testiranje ne bi imalo bilo kakav smisao) sledećih 2000 km sa dodatkom aditiva 6,23 l/100km.  Ušteda od oko 2%.

Nije baš “obećanih” 3%, ali vrlo dobar rezultat (bio sam skeptičan, ali ono … baš “do daske” … prolazna vremena (prvi rezervoar) nisu mnogo obećavala jer je razlika zaista (bila) mala, ali na 1000 km 6,2 … posle nešto više pa ukupno 6,23). Napominjem da je i prvi put (bez aditiva) razlika bila mala između prvih 1000 km i drugih 1000 km, a isto i sa aditivima (±1 dl).

Naravno, temperature su bile donekle različite ali sam i pri većim “idlovao” (držao upaljen motor na leru) više nego uobičajeno (uobičajeno “nula” rada na leru, uz start-stop, pri višim temperaturama, na ovim (makar polu-zimskim) sistem i ne radi ili retko kad radi … ne mora se ni isključivati).

Najbitnije: punjenje rezervoara (na 2000 km) je bilo na istoj temperaturi (±1 °C) i na istoj pumpi, jer to može da utiče poprilično (i po par litara, pa čak i na 20x100 km nije malo, npr. 2 litara je 1 dl (0,1 lit.) što može pokvariti sve ostalo).

Dobro, da je više ne bi valjalo (i ne bi verovao), a da li je baš 2% zavisi od načina vožnje (ali i uslova). Očekujte od 0,5-2,5% kao realnost (0-3%), i nešto manje kao prosek (npr. 1,5%).

Da li se isplati?

Recimo da zaboravimo gore navedenu potrošnju, vredi bar kao aditivirano gorivo. Pošto povećava i oktansku vrenost, dođe mu kao mešavina 95 aditiviranog benzina i onog od 100 oktana, otprilike pola-pola (ili 45-55). Kod Lukoil-a to je 5+12 za 50-50, pa je razlika u odnosu na “običan” 95 benzin 8,5 din. (kod NIS-a deluje kao manje, ali nemate aditiviranu 95-icu pa bih uzeo mešavinu od bar 30-70 pa je opet oko 8 din./l). Slično i za OMV (samo malo više, razlka za “mešavinu” je oko 11 din.) i Eko (nekih 15-tak dinara više za 100-tku, pri čemu nema aditivirane 95-ice). MOL se ne sećam da ima visokooktanski benzin već samo EVO 95 gde je nekih 7-8 din. i to bez dobitka na oktanskom broju. Slično i za druge distributere (oko 10 din. za aditiviranu 95-icu i 15-tak za 100).

Pošto je pakovanje za 500 lit. (10 rezervoara), vredi bar 4000 din. a verovatno i više (cca. 5000).

Cena je više nego dvostruko manja. Isplati se? Veoma, ali samo za one koji koriste aditivirana goriva (logično da su i ciljna grupa). Sve prethodno je uzeto bez “zamrzavanja” cene benzina na 171 din. pa je isplatljivost (trenutno, možda i još jedan mesec) još i veća.

Ima li mane? Pa … nije baš najpraktičnije (sipati na pumpi pre sipanja goriva, mada uz rukavice kojih ima na mnogim pumpama i nije neko smaranje i “prljanje”). Može se sipati i par km pre pumpe ali samo ako dopunjujete manju količinu benzina do vrha (prvi put), recimo ¼ rezervoara.

Dakle, malo je petljancije i nije za nervozne i one koji ne vole da se petljaju sa ovakvim stvarima.

Inače, pakovanje je standardno (princip natege), ne može se pogrešiti i sipati više od 50 ml a postoji i oznaka za manje – 25 ml što je naročito dobro za dalje dosipavanje na pola rezervoara.

Ipak (nije specijalnost Millers-a već svih sličnih pakovanja), malo je teže nategnuti potrebnu količinu (na brzinu) kad se flašica malo otprazni (jednostavno treba više “pretakanja”). Ko je već koristio slične zna o čemu pričam, ko nije … pa videće i sam. Dodatno, skidanje folije nije za “teren” (na pumpi) već na miru na parkingu ili u garaži jer nije laka za skidanje (klasična “zavarena”). Za kompaniju kao što je Millers, trebalo je da ugrade “easy open” foliju, no možda je i iz sigurnosnih razloga (nije ulje, već je mnogo zapaljivije).

Posebno preporučujem onima koji vole da “potegnu” i vozilo “protegnu” … za one koji i onako ne koriste aditivirano gorivo (i voze lagano) i nije bog zna šta (neće primetiti prednosti, jedino ostaje potrošnja goriva koja je i tad verovatno manje smanjena).

четвртак, 21. јануар 2021.

Millers Oils


Jedno od NAJ imena industrije maziva u Evropi. Pravi primer porodične male do srednje velike kompanije ili za oblast čak manufakture u najboljem smislu te reči. Kao velika zanatska radnja. Ovo podrazumeva malotonažne šarže uz potpunu kontrolu kvaliteta i vrhunsko praćenje uz brz odgovor na zahteve distributera (u krajnjoj instanci – kupaca). Praktično je proizvođač sa NAJDUŽOM tradicijom UOPŠTE. Iako je Valvoline stariji brend, on je samo to – brend, ali ne i jedan proizvođač. Motul-ova istorija se proteže još duže ali niti je isto ime brenda niti je isti proizvođač.

Millers Oils kao proizvođač i brend postoji još od daleke 1887. godine  i već broji 134-tu! Ovo je samo godinu dana manje od npr. Coca-Cola brenda pri čemu je i on prošao trasformaciju i nema tako neprekidnu istoriju. Kapa dole. Ovo je (po meni a i uopšte) veća garancija od bilo kod sertifikata (odobrenja), jer tako nečim se nije igrati (nedostižna istorija i renome). Internacionalno su poznatiji su po rezultatima u motosportu gde 2007. uvode Nanodrive tehnologiju, koja je nedavno primenjena i za putnički program (EE – Energy Efficient serija ulja). O ovome u posebnom tekstu, a samo da napomenem da je ovo specifičnost koja ih odvaja od svih standardnih ulja premium klase. Slično ima samo još par manjih kompanija (uz mnogo veće cene) i tek donekle Liqui Moly ali više kroz aditive nego gotova ulja (i opet po uporedivim cenama).

Trkački program je baš bogat i sastoji se od ulja na bazi estara (kombinacija više vrsta) što ih čini sličnim Motul v300 iz najboljih dana (pre prilagođavanja „civilnom“ sektoru) ili Elf (i drugim) pravim trkačkim uljima. Ovo je takođe posebna tema.

Millers Oils su nešto kao „best of UK“ (napravljeno u Ujedinjenom Kraljevstvu i nigde više) i dugo su favoriti npr. Opie Oils kompanije (koja prodaje izabrana ulja i na net-u su više od pukih trgovaca, jer imaju natprosečnu tehničku podršku). Kod nas (i šire u regionu) su do skora bili egzotika i više poznata „po čuvenju“ nego iz prve ruke. Nešto se nabavljalo preko net-a a sada već ima i nekoliko distributera u okolini (npr. Bugarska, Mađarksa, Rumunija ... ). Uopšte, više su (istorijski) bili vezani za samu matičnu zemlju i engleske kolonije, uz prisustvo kod entuzijasta i sportista u većim državama Evrope. Naravno, tu su i mnoge bogate zemlje Zaliva kojima premium cena nije nikakav problem (a traže vrhunski proivod). Ovde je red i da pomenem da Millers ulja i nisu tako preskupa, tj. da su baš u UK negde na nivou Castrol-a ili bar „tu negde“ što je postala „ciljana cena“ i za druge slične brendove (npr. Motul, koji se proširio toliko da se ne proizvodi samo u Francuskoj, što samo po sebi ne mora da bude loše, ali gubi titulu „one and only“ (proizvodni pogon)). Dobro poređenje je i Ravenol koji je takođe jedan od retkih iznad premium brendova (makar za svoja „PAO“ bogata ulja), ali za takva ima i cenu koja je znatno iznad premium brendova (naročito u matičnoj državi, Nemačkoj).

Ostalo, uopšteno o brendu (proizvođaču), u posebnim tekstovima (nadam se bar još jedan u toku februara).

Da ne dužim, prelazim pravo na motorna ulja i to za automobile.

Millers u proizvodnom programu ima tri serije (kategorije) proizvoda. To su:

EE serija (već pominjana), gde se koristi i NANODRIVE tehnologija aditiva,

Trident serija (pre svega namenjena servisima) i

XF serija ulja (glavna i namenjena najvećem krugu potrošača).

Za sada samo o ovoj poslednjoj (u prvom tekstu).

XF serija ulja

Pre predstavljanja ovih ulja još jednom da napomenem. Millers ulja su pravljena u UK i prodaju se kao takva i tamo i ovde (bilo gde).  To se mora uzeti u obzir prilikom odmeravanja cene, jer takva ulja su uvek skuplja (i zbog same proizvodnje ALI pre svega transporta) od onih koja su „Made in EU“ (obično Istočni deo iste). To je jednostavno tako (i mora biti). Iako su razlike u kvalitetu u nijansama ipak su na strani takvih ulja, a to košta (sigurno neproporcionalno razlici u kvalitetu ali svakako je jedino za one koje traže više od pukih ispunjenja industrijskih standarda). Uzmite kao dobre primere Kroon (Holandija), Mobil 1 (Francuska, eventualno Italija), Castrol (sa različitim cenama, pa pogađajte odakle je koji, dodatno zbog visoke cene najkopiranije ulje, mada se to može izbeći ali se morate dobro naoružati informacijama), Motul (naročito dok je bio isključivo iz Francuske) i slično. Pa ni Total/Elf nema baš iste cene na celom kontinentu, kao ni Shell a smanjenju cene svakako doprinose pogoni u zemljama Istočne Evrope.

XF serija je (jako) optimizovana da se sa minimalnim brojem ulja zahvati što veća korisnička grupa. Međutim, pokriveno je skoro sve. Ovde postoje čak i ACEA C1, C4 i C5, što nije baš očekivano i više je za Trident seriju (gde ih takođe ima) i što većina proizvođača pokriva servisnom („professional“) serijom.

XF Premium Engine Oil C3 VW 5w30

Ovo je primarno VW 504/507 ulje u SAE 5W-30 gradaciji i kao takvo pokriva najveći broj vozila VW grupacije u XX veku. Dodatno je pogodno za mnoga BMW vozila (prve decenije XXI veka) i Mercedes vozila (svim sa MB 229.51 zahtevima). Drugim rečima, ulje za nemačku automobilsku industriju! Ili, ono što će se najviše koristiti kako na tlu Evrope tako (i još više) u oblasti Istočne i Jugoistočne Evrope.

Ovo ulje nema zvanično MB 229.51 ali možete smatrati kao da ga ima (će ga brzo povratiti) jer je ovo praktično isto ulje kao doskorašnje XF Long Life čiji je sertifikat još uvek važeći (ali je, verovatno, zbog promene imena, potrebno da se updejtuje). Kako god, ovde i napomena da Millers za mnoga svoja ulja garantuje da su upotrebljiva za pojedina odobrenja (konkretno za pojedinačna ulja), a za neka je to posredno (tj. morate kontaktirati njihovu tehničku službu). Ne bi trebalo da je veći problem jer je poznato da manje i srednje kompanije imaju taj problem da sertifikuju sva ulja (i u svim varijantama). 100% je da ono što Millers potpiše na etiketi važi kao da je i sertifikovano (zaista ne sumnjam u to). Dodatno to što odobrenja kod većine (trebalo bi svih) vozila nisu obavezna (nego odgovarajući ACEA standard), a posebno Van garantnog roka (gde zaista jeste i zakonski, van njega nije po EU zakonodavstvu). Kako god, VW 504/507 je ovde zvanično te pokriva i većinu drugih (starijih) odobrenja VW grupacije. Kao jedno od najstrožijih ono dodatno garantuje i ostalo navedeno na etiketi (a i šire).

Tehničke karakteristike: Nisu dostupne, tj. Millers navodi samo spec. gustinu, viskoznost na 100 °C i flash point (i to kao „>200 °C“). Tako da nisu od značaja (javno dostupne).

Kako god, smatram ovo ulje samim vrhom (u samom vrhu) evropske produkcije. Za vlasnike VW-a Audi-ja, Škode te Seata, evo pravog „osveženja“ ako im je dosadio Castrol (i drugi Mejdžorsi). Sigurno ne zaostaje ni za jednim od zvučnih imena a verovatno ih u nijansama i nadmašuje. Kao i većina iz serije XF ovo je ulje sa znatnim sadržajem III bazne grupe ulja. Koliko? Izgleda (ipak) „manje od 50%“ (ukupno a i u baznom ulju, računajući da je paket aditiva rastvoren u baš takvom (SHC) baznom ulju). Na ovo ukazuje i javno dostupni (bravo!) SDS, po EU modelu (ipak je pisan dok su još bili članovi, konkretno 2020., mada mislim da će zadržati dobru praksu i na dalje). Tamo kaže da je takvih ulja 30-50% (ukupno u ulju). Osatak bi mogla biti estarska ulja jer se PAO obično navodi u SDS-u (vidi dalje u tekstu, za sledeće ulje). Ovo bih ipak morao da proverim, naročito iz prve ili druge ruke, pa se ograđujem koliko je to tačno; čim saznam više objavljujem informaciju.

XF Premium Engine Oil 0w40

Jedno od takođe široko upotrebljivih ulja. Nije za DPF jer nije ACEA C3, već ACEA A3/B4. Kako se naglašava upotrebljivost za A3/B3 posredno je preporučeno i za TNG pogon.  Zvanično je odobrenje Poršea (Porsche A40) što je još jedna način da se naglasi da je odlično ulje za sportske automobile koji se mogu registrovati i gde je 0W-40 jedna od preporučenih (ili default) viskoznih gradacija. Tu je još i API SN kao i nivo kvaliteta za upotrebu gde se traži Ford WSS-M2C937-A, MB 229.5 i Renault RN 0700/0710 što samo potvrđuje veliku sličnost sa (npr.) Mobil 1 New Life 0W-40. Unazad izspunjava i BMW LL-01 i LL-98, MB 229.3 i 229.1 i mnoge druge (Fiat 9.55535 Z2 i M2, GM-LL-A-025 i GM-LL-B-025) čime je osim modernih motora iz poslednje decenije (pretežno benzinaca iz tog perioda jer nije za motore sa DPF) preporučljivo za period otprilike 1995-2005 ili do '07 ili '08, uključivši praktično sve benzince i mnoge dizelaše gde je 0W-40 preporučeno ili makar dozvoljeno (ili gde je 5W-40 default a u dobrom su stanju). Ipak, ako kod benzinaca neće biti problema, kod dizela treba obratiti pažnju jer nije za npr. VW 505.01 zahteve (PD VW motori). Posebno treba naglasiti da je pogodno za mnoge motore proizvođača iz Azije (Japan i Južna Koreja, pre svega), npr. Honda benzinske motore gde je default 0W-20 do 5W-40. Proizvođač napominje primenu kod hibrida kao i kompatibilnost sa bio-gorivima (bio dizel i etanol), doduše nije naglašeno na koja se konkretno misli ali TNG, BD7 i E10 se podrazumevaju (kao dan).

Ovde je u SDS-u naglašeno da sadrži PAO i to u konc. 10-30% (čitaj 20±5%) u celokupnom ulju, što bi moglo da bude približno isto ili neznatno manje u baznom ulju kao i bazna ulja III grupe (ukupno 30-50% od čega deo u paketu aditiva). Po ovome je jako slično baš Mobil 1 (ako ne sadrži deo estara) što u ukupnom zbiru i nije loše jer ni cenom bitno ne odskače (a uz makar malo estara daje i više na sličan novac).

XF Premium Engine Oil C3 VW 0w30

SAE 0W-30 verzija prvo navedenog. „Mlađi brat“ verzije 5w30 sa identičnim ispunjenjem VW 504/507. Možda „mlađi“ (noviji) ali svakako moderniji. Ima, doduše, suženu oblast primene koja se odnosi prvenstveno na VW motore. Modernije kojima je VW 504/507 podrazumevan traženi standard (default kvalitet) a default viskozna gradacija 0W-30. Naravno, upotrebljiv je i šire ali to Millers posebno ne naglašava (sve gde je ACEA C3 dovoljno, tj. traženo). Zbog SAE 0W-30 gradacije upotrebljena su i PAO bazna ulja (ili bar jedno od njih) u koncentraciji slično prethodnom. Bilo da u oba 504/507 ulja ima ili ne estara ovo je svakako kvalitetnije zbog dodatnog sadržaja sintetičkog PAO. Uz API SN posebno može biti zanimljivo „Hondašima“ i to iz oba tabora, i benzin (0W-20 default, API SM ili SN zahtev) i dizel (0W-30 default i API CF ili ACEA C3 zahtev).

XF Premium Engine Oil C5 VW 0w20

Ulja koja su primarno za VW motore imaju još jednog člana. Ovo ulje je ACEA C5 i ima zvanično VW 508 00 / 509 00. Time je određeno i primarno tržište. Ispunjava i Porsche C20. Ulje je na bazi III/III+ bazne grupe (možda i GTL) što je za ovakva ulja uobičajeno (manja apsolutna viskoznost daje i takvim indeks viskoznosti od 140 ili više pa se smanjuje potreba za PAO i/ili estrima; dodatno, bogat paket aditiva „pegla“ sve ostalo). Iako nema čak ni PAO a estara (eventualno „začinski“) zbog sastava aditiva (koji se naslućuje i iz SDS-a) je vrhunsko pri čemu nikako nije konkurencija ostalim VW uljima. Ovo ulje je maksimalno prilagođeno sve popularnijem hibridnom pogonu.

XF Premium Engine Oil C5 0w20

Ulje slično prethodnom. Praktično je identične osnove uz nešto drugačiji paket aditiva.

Zvanično ima sledeća odobrenja: BMW Longlife-17 FE+ i Opel/Vauxhall OV0401547 (Dexos 2 i Dexos D) te ispunjava ACEA C5. Nivo kvaliteta je i za API SN Plus RC, SN Plus i SN te ILSAC GF-5.

Kako proizvođač još navodi, pogodno je za: API SM, BMW LL-14 FE+, Fiat 9.55535-GSX i DSX, MB 229,71 i još mnogo drugih (videti u TDS-u).

XF Premium Engine Oil C5 Eco 5w20

Zaokružuje ultra moderan pristup Millers-a. Jedno od retkih SAE 5W-20 ulja, ACEA A1/B1 i C5, API SN RC i SN. Pre svega je Fore WSS-M2-WSS-M2948-B i A ulje („priznato“) kao i Jaguar Land Rover STJLR.03.5004. Nije zvanično ali kao da jeste i Chysler MS-6395, Ford WSS-M2C925-a i B i na kraju ali ne i po značaju Fiat CR1. Mala razlika u viskoznoj gradaciji na primer spasava mnoge vlasnike Jeep brenda traženja potrebnog ulja (ali i druge gde je 5W-20 default).

XF Premium Eco 5w30

Malo viskoznija varijanta prethodnog. Ovo je ACEA a5/B5 ulje uz API SL te zvanično Ford 913D i sve što uz to ide (Fiat G1, RN0700, ACEA A1/B1, itd.). Jedno od (naj)boljih u ovoj kategoriji, ali ipak ne i PAO/estar sintetičko već na bazi III i/ili III+ bazne grupe.

XF Premium C4 5w30

Je prvenstveno ACEA C4 ulje i Renault RN0720. Dakle namenjeno pre svega Reno vozilima, kao i Mercedes i Nissan koji koriste njihove motore. Millers navodi i Fiat S4. U svakom slučaju ulje bi moglo da se koristi i za ACEA C3 zahteve što je generalna preporuka za one koji traže više (od neophodnog ... makar i u nijansama).

XF Premium Engine Oil C2 0w30 i 5w30

Ova dva ulja zadovoljavaju ACEA C2 standard. Prvo (0w30) je za PSA B71-2312 a drugo za PSA B71-2290 zahteve (default). Dakle pre svega za motore PSA grupacije. Za 0w30 verziju Millers potpisuje (jemči, „underwrites“) da je pogodno i za BMW LL-12 FE. Dodatno je i za Fiat GS1 i DS1. Kod drugog je obezbeđen nivo kvaliteta Fiat 9.55535-S1. I tu je sve jasno, za oba ova ulja.

XF Premium C1 5w30, kako mu i ime kaže, je pre svega ACEA C1 ulje, te pogodno za pojedina Jaguar, Ford i Mazda vozila (pre svega ali ne i isključivo). Ispunjava Ford WSS 934 a te Jaguar Land Rover „... .5005“ a pogodno je za JASO DL-1 zahteve.

XF Premium 0w16 je specifično ulje pre svega namenjeno novoj generaciji hibridnih vozila (prevenstveno japanskih proizvođača i tek u novije vreme drugih iz Azije).

XF Premium C2 Eco 5w30 i LSPI 5w30 su još specifičnija ulja za posebne namene (vozila), manje zastupljenih u pasivnim krajevima. Zato ne bih mnogo o njima.

XF Premium Engine Oil C2/C3 5w30

Moja omiljena vrsta ulja ACEA C3 uz ispunjenje svega (sem HTHS) za C2. Ovim se kvalifikuju i za ACEA C2 zahteve za vozila van garantnog roka i uopšte takva vozila starija od 5 god. ili sa više od 100k km. Naravno, primarna je upotreba za ACEA C3 default ili za odobrenja koja se naslanjaju na ovaj standard. Njihov broj je veliki. Počnimo od zvaničnih odobrenja a to su BMW LL-04 i MB 229.52 (sjajno!). Ovo znači i BMW LL-01 te MB 229.51, kao i 229.31 (naravno i 229.5 ili 226.5 i 229.3). Tu je još i Opel/Vauxhall OV0401547 (Millers-u je ipak primarno tržište Ujedinjenog Kraljevstva). Ovo posredno znači i Dexos2 kao i GM-LL-A(B)-025. Millers naglašava i PSA B71-2290 za vozila pre 2014, Fiat S1 i S3, API SN, RN 0700/0710 i VW 502 00 / 505 01 što obuhvata i starije 505 00, 500 00 i 501 01, ali za sva tri samo do 2018 (iskreno to je VW-ovo komplikovanje bez potrebe (iz tržišnih razloga), do mere da liči na puko iživljavanje ili makar “iživljavanje”). Jedno od najšire upotrebljivih iz game te za svaku preporuku.

XF Premium Engine Oil C3 5w40

Uz prethodno i VW 5w30 verovatno ulje koje će se naviše tražiti na tržištu Srbije i okolnih zemalja. Izuzetno upotrebljivo. Iako nije zvanično ovo ulje ispunjava niz standarda i odobrenja kao što su:

API SN/CF, BMW LL-04, Fiat T2, S2 i GH2, GM Dexos 2, sve gore navedena (kod prethodnog ulja) VW-a odobrenja + VW 511.00 i sva gore navedena MB i Renault, te Porshce A40. Zvanično ispunjava ACEA C3 i Porsche C40. Ovo je primarno ulje iz programa Millers-a za PD VW motore (mada je i prethodno o.k. ali za one sa više km, ovo u maloj prednosti). Dobar je izbor čak i za ACEA C2 motore sa više od 10 god. ili 200k km. Zbog C3, pogodno je i za DPF kao i novije generacije katalizatora za benzince (za Euro 6 motore).

XF Premium Engine Oil 5w50

Nestandardno ali odlično ulje u viskoznoj gradaciji 5w50. Uprošćeno rečeno – to je viskoznija verzija 0w40. Ispunjava ACEA A3/B4 i API SN. Pogodno je za: starije A3/B3 zahteve (uključujući TNG i “bio” goriva), API SM i SL, kao i sledeća odobrenja: Ford 931-C, MB 229.3 i 229.1 i Porsche A40. Posebno se preporučuje za tjunirane modele motora sa 5w40 default-om, i uopšte za “nabildovane” sportske modele kao što su: AMG, Caterham, Cosworth, Mustang i mnoge druge, uključujući i azijske sportke modele. Dobro je i za nižerazredna takmičenja, naročito Reli, amaterske sportske aktivnosti (na stazi) i slično. Naravno, “melem” je na “ranu” 5W-30 i 5W-40 zahtevima ako motori počnu da troškare ulje.

XFE 10w40

Nije punopravni (sintetički) član XF serije (nema ga u opštem katalogu za XF) ali svakako zaslužuje pažnju jer je 10w40 nešto što se najviše koristi u pasivnim krajevima (Balkana i okoline). Po osnovnom nivou kvaliteta (API SL/CF i ACEA A3/B4) i sastavu (iz SDS) je klasično PS (polu-sintetičko) ulje ove kategorije. Zanimljivo je da Millers za njega daje više podataka nego za XF seriju ali su i te tehničke karakteristike tek okvirne. Ima idealan (za 10w40 ulje) indeks viskoznosti od 155, a nešto je „ređe“ od prosečnog (13,7 u odnosu na 14,4 na 100 °C). Millers navodi očekivana ispunjenja: VW 505.00, RN 0700, MB 229.1, ALI i VW 502.00 što još uvek ima mali broj ulja u visk. gradaciji 10W40 (i uopšte polu-sintetičkih). Tako da je vrlo dobro ulje za sve navedene zahteve ali posebno za starije motore sa 5W-40 default-om. Isto to može i 5w50? Da, ali po većoj ceni. Dodatno, 10w40 može i za novije motore sa 5w40 default-om, naročito u Renault mašine gde je alterativni izbor. Odličan izbor za Fiat-ove motore sa kraja prošlog i početka novog veka (188 serije) sa 10w40 default-om (npr. Punto III 1.2).

Ostaje da napišem bar još dva teksta (EE serija i motociklistička ulja i menjačka ulja Millers-a). Možda i tekst o Trident seriji, koja je primarno servisna. Za prva dva ću pokušati da to bude u narednih mesec dana.

I na kraju ali ne i po značaju (što bi rek’o čika Šekspir):

Namerno sam potencirao odobrenja o kojima Millers donekle vodi računa. Međutim, politika kompanije je zajednička udruženju nezavisnih (manjih i srednjih) proizvođača maziva u EU, a to je da su approval-i jedino bitni za vozila u garanciji. Da je to tako, podsećam i na tekst sa početka 2013. (pre 8 godina):

http://motornaulja.blogspot.com/2013/02/nezvanicno-nista-licno-unofficial.html

Millers Oils je odnedavno (pa dobro, ima tome više meseci, možda i cela godina) u ponudi u kompaniji Mass.

Čuo sam se sa gospodinom Isakom, dobio par informacija, ali još uvek opšteg tipa. Mass ostaje uvoznik i distributer Motul-a, ali dopunjava program i sa Millers-om za koga je (kao što i na sajtu piše) uvoznik i distributer, a na Facebook-u i detaljnije:

MASS Company je ekskluzivni zastupnik ovog dobro poznatog britanskog brenda za Srbiju, Hrvatsku, Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu.

Lepo.

Da li je sam sebi konkurent (budući da Motul i Millers ciljaju isto ili slično tržište; i to po sličnim cenama)?

Isak kaže da negde dopunjuje a ponegde i nadograđuje ponudu sa Millers-om. Zanimljivo.

Lično mislim da Millers zaslužuje da se nađe i na ovim tržištima, te ponudi priliku ljudima koji „traže više“ (od pukog ispunjenja standarda ... btw. kad hoćete da problem ne bude rešen, zaklonite se iza standarda ... kao čuveni sa TNG-om na tržištu Srbije (nadam se posle „Duboke prerade“ („DEEP OIL REFINING PROCESS”) konačno rešen)).

Ne samo „koji traže više“, nego i oni koji ne žale da pljucnu koji dinar više (čak i od npr. Castrol-a), pravilno rezonojući da je trošak ulja „kap u moru“ (u odnosu na gorivo, naročito benzin, te ostale troškove održavanja, računajući i skupe „ruke“). Na kraju krajeva, mnogi su se i zamorili od Castrol, Mobil, Shell ulja ... ili samo žele ulja proizvedena na Zapadu (Evrope) za tamošnja tržišta (sve ih je manje). Ili žele veliko ime sa samo jednim pogonom za proizvodnju (Motul bio na počektu postojanja bloga, više nije; Kroon je bio jedan od retkih, kao i par brendova iz Nemačke). U redu, bilo je par posebnih ulja (Kroon, Ravenol) čija cena nije bila niska, ali „Zapad za Zapad“ – pa i nije moglo biti najjeftinije. Total je verovatno sad i od pre par godina najbolja kupovina ali mnogima smeta poreklo (obično Rumunija), iako su razlike u nijansi nijanse. Dakle, ako hoćete jako ime sa Zapada, cenovno u vrhu (i na tom Zapadu), što povlači sigurno visok kvalitet i posebnu sigurnost, eto možda i no. 1 imena. Ravenol jeste dobar, ima mnogo ulja na PAO osnovi ali nije mnogo jeftiniji. Dodatno, ipak je relativno novo ime u svetu maziva. Ili Bizol iz Nemačke ... sve najbolje o njima, ali ipak su (tek) „new kids on the block“ (ako ništa drugo prilično nepoznat brend sa jako kratom istorijom). Skoro vek i po (tačnije vek i trećina) duga istorija, te rezultati sa trkališta i pozitivna iskustva na veoma zahtevnim (čitaj – skupim) sportskim modelima, pre svega u UK ali i širom Evrope a poslednjih par decenija i sveta, jeste nešto što čini vrhunski brend. Skupo? Pa i Apple je skup (a možda i nije najbolji), Samsung je takođe osetno skuplji od no. 3 Huawei-ja ili Xiaomi-ja istih ili sličnih karakteristika (pa i malo boljih), pa se opet čak i na siromašnom tržištu kao što je naše (i šire Balkana) prodaju jedva malo manje. To je cena brenda. Jedino što se ulje ne vidi ... ali ako već kupite dobar Audi, BMW ili bilo koji „mišićav“ model, šta znači ušteda od 10-tak € pri promeni ulja?

Millers makar vredi probati, a ko proba, rado će mu se vraćati i čuditi se kako tako mali proizvođač ne samo da može na crtu najvećim imenima industrije, nego da ih čak i nadmaši, makar u nijansama ... i da (makar malo) višu cenu drži već decenijama na tržištima koja su kud i kamo škrtija od Balkanskih (ona Zapadna, gde je svaki evro kao ovde 10, i pored višeg standarda).

недеља, 29. март 2020.

Kako napraviti 70% (vol.) etanol od 96% (vol.) etanola


Pošto je ovo aktuelno u "doba korone", da i ja kažem neku reč (o tome).

Naravno, nema veze sa mazivima ali jeste (elementarna) hemija. Naravno, može pomoći širem krugu ljudi koji možda imaju 95-96% etanol ili mogu da kupe samo takav.

Ako Vam je (kojim čudom) ostala neka flaša konc. alkohola a niste hemičar, onda se možda pitate kako razblažiti koncentrovan etanol da bi dobili odgovarajuću koncentraciju.
Prvo što će Vam pasti napamet, to je da guglate, ali (na žalost) ovde od toga nećete imati previše vajde. Na prvoj strani koju vam G izbaci, nema tačnog rešenja ili je unutar rasprave (forumi ili quora) više netačnih pa može da bude zbunjujuće.
Kao i po običaju, što je uglednija institucija (firma) veće su šanse da imate dobro uputstvo, pa evo jednog od njih:
https://med.unibl.org/sr/news/novosti/12432-preporuke-medicinskog-fakulteta-za-izradu-sredstava-za-dezinfekciju?fbclid=IwAR3hIakmeEFYAVLqyTi2V9r5voU4yJq7vyl7CuJ8cuX8d4SPy8TCq3n_Bik

(farmaceuti bi mogli biti i "najbolji" izvor podataka (ako ništa drugo, jer imaju gotove "Ph." formulacije; naravno i fakulteti gde je hemija glavna (hemijski, tehnološki, fizičko-hemijski ...).

Da skratim priču, ali da pomenem sve što trebate znati o ovome.

0) Računica je (blago) komplikovana jer (pomenuću i kasnije u tekstu) 100 ml konc. (apsolutnog, 96%) alkohola + 100 ml vode NIJE 200 ml rastvora. Za čist alkohol (>99%) je, zapravo, cca. 190 ml.

1) 96% alkoholi su* te koncentracije ali ne masene nego zapreminske, "vol." ("v/v")

*(osim p.a. kvaliteta za laboratorije, npr. Merck ili Sigma Aldrich, gde je u mas. % ali opet nije svih 96% nego oko 95,5%, npr. Sigmin je nominalno 95,6%) 

2) Osim toga oni su 95-96% pa ih treba računati kao 95% vol. (naročito ako je flaša već otvorena pa od 95,5% ostane taman toliko, ili zato što, jednostavno, tako proizvođaču odgovara). Ovo je tek 93% masenih, o čemu treba voditi računa. Gustina takvih alkohola je (na 20 °C) 0,81 g/ml.

3) Na linku je za takav alkohol data tačna formulacija: 67 g i 33 g (ml) vode, ali za 96% mas. etanol. Tako dobijate 64% mas. (64,32) što je (ipak) nešto više od 70% vol. (cca. 72%), što bi za 95% mas. moglo da bude bliže tačnom rezultatu (71%). Za 95-pototni (vol.), (93% mas.) treba tačno 68 g i 32 g (ml) vode, čime se dobija cca. 63% mas. "iliti" 70,5% vol. i to tačno 100 g (što je cca. 113 ml).
No, za ovo Vam treba (precizna, makar laboratorijska) vaga. Za veće količine (1 kg) biće dovoljna i precizna kućna (kuhinjska) vaga nove generacije (dig. i preciznosti 1 g). Vodite računa da vam treba sud veći od 1 lit. da bi u njega stao 1 kg etanola (70%).

4) Ako imate menzuru a ne vagu, onda Vam za prethodno treba 84 ml konc. (95% vol.) etanola i 32 ml vode. 84+32=116, ali dobićete (samo) 113 ml (setite se srednjoškolske hemije).

5) Treba Vam tačno 100 ml (1 litar) 70%-tog etanola? 
Na datom linku je "dovoljno tačna (precizna)" formulacija (samo je nezgodno data uz masu, trebalo je odvojiti jer je malo nejasno, i ja sam na prvu promašio "šta je pisac hteo da kaže").
Tamo stoji 73 ml konc. etanola i 27 ml vode (može i tako; doduše, nešto je manje od 100 ml kad se pomeša, mada za "kućnu" upotrebu nije od značaja).
Tačna računica je 74,1 ml +28,45 ml (95% etanol + dest. voda).
Za litar (zaokruženo) 740 ml +285 ml.

Ako nemate destilovanu vodu - nabavite istu. Dobro, demineralizovane nisu uvek (skoro nikad) sterilne, a u apoteku ne možete da odete (tj. ne morate po svaku cenu). Koristite neku meku vodu (Rosa, Prolom i slične), a možete ih dodatno i prokuvati. U najgorem slučaju prokuvajte česmušu.

Na net-u ćete najčešće naći formulacije kao što su:
70 ml (96% etanol) + 30 ml (voda) ili 75 ml +25 ml
Ova druga je nešto jača, te je bespotrebno trošenje alkohola (66% mas. ili 73% vol.), mada je svakako o.k. (nešto "jači" alkohol neće škoditi). Prva je tek cca. 61% mas. (68% vol.) ALI je itekako upotrebljiva (potrebno 60-70% vol. za koronu, pominje se i 62-71% kao idealno (vidi link, tu su stručniji, i treba ih slušati). Doduše, nije naglašeno da li su mas. % ili vol.% (trebalo bi da su), pa onih 70:30 (u ml) uzmite kao minimum (nećete posebno uštedeti sa manje, npr. ići na 65% vol.).

Dakle, nećete pogrešiti ni sa takvim "odokativnim" računicama, ali dao sam tačnu (da ne bude zabune). Zabune naročito može biti jer ćete naći NEKOLIKO različitih formulacija (računica).

Btw. ako već treba dati približne zapremine (npr. imate samo laboratorijsku čašu) onda su tačnije formulacije (od prethodne dve) sledeće: 75 ml etanola (95% vol.) + 30 ml vode (62,25% mas. ili skoro tačno 70% vol.) kao i 70 ml etanola + 25 ml vode (72% vol.) ili 80 ml + 30 ml (71 vol.%).
Za manje količine (do 100 ml) precizniji od lab. čaše mogu biti plastični špricevi* od 10 ili 20 ml (a ima ih i od 50 ml, što može i za veće količine da posluži).
* u kućnim uslovima maksimalno precizna "oprema" ("kućna pipeta").

Naravno, ako nemate ni (preciznu) laboratorijsku čašu (sa podeocima od 5 ili 10 ml) onda se držite odnosa 3:1 (75 ml : 25 ml ili 150 ml : 50 ml ili 90 ml : 30 ml, etanol:voda respektivno), jer vam je dovoljna i mala (rakijska) čašica (princip "3 pa jednu").

Dodatak:

Na stranici (link) je pomenut i vodonik-peroksid, koji je efikasan već u konc. 0,5%.
Na linku je, doduše, data pogrešna računica (treba 5 delova vode na 1 deo 3% H2O2 a ne 4; strogo gledavši to je zaokruženo (zbog gustina različitih konc. H2O2 koje ne idu linearno sa povećanjem/smanjenjem ali za tako razblažene rastvore razlika je mala).
Ovo je (možda) samo zbog dodatne sigurnosti (bolje 0,6% nego 0,5%), ali je onda još bolje ići na 1% (200 ml vode + 100 ml 3%). Naravno, onih 0,6% se može smatrati "optimizovanom" štedljivom verzijom formulacije (sa dovoljno sigurnosti a sa manjim utroškom skromnih 3% rezervi).
Hipohlorit ("varikina") je obično 4% (Domestos je 4,5% + jako bazan (ima dodat NaOH) pa je ne samo 10% "jači" nego bar 20% ili više) ali "na punjenju" pa je bolje da se računa kao 3% ili 3,5%.
Npr. pominjanih 0,1% NaOCl ćete dobiti (teorijski) sa 25 ml (g) varikine na 975 ml vode ("do 1 litar ali ne i litar na 25 ml). Zbog toga što ćete lakše odmeriti 1000 ml nego 975 ml a i zbog "vetrenja" NaOCl rastvora, bolje je ići na bar 30 ml na litar. Dodatno, ako je 0,1% minimalno efikasno (ili dovoljno efikasno, bolje reći) onda je 0,2% još i bolje pa umesto 30 ml možete ići i sa 40 ili 50 ml.
Litar "koncentrata" će Vam trajati (onda) 3 do 4 sedmice (razblaženi rastvor koristite samo 1 dan, zato nemojte praviti zalihe!).
Formulacije za preparate su dobre ("jake") ali ne posebno dorađene (nisu nežnije za ruke od običnog 70% etanola), to su tzv. generičke (opšte). Kombinacija etanol + vodonik-peroksid je (naravno) posebno efikasna. Izopropil alkohol (2-propanol) je nešto "jači" od etanola.
Ne znam koliko za Covid-19 ali generalno "i do (približno/u proseku) 4 puta" ... ne, nije posebno to bolje kako zvuči (4x), jer to zapravo znači (samo) da ako nekog mikroorganizma ostane samo 0,04% od početne populacije posle tretmana etanolom (npr. 40 od 100 hiljada), onda bi sa 2-propanolom to bilo tek 0,01% (10 do 100 hiljada; ove brojke su samo ilustracije radi, ne odnose se ni na koji sistem konkretno). Znači, jeste, jači je, ali nije mnogo bitno. Pride je skuplji i teže nabavljiv (od epidemije ... jednako teško nabavljiv, ili možda i lakše).
Ako imate samo izopropil alkohol koristite (takođe) 70% što je ovde otprilike 7:3 (za 68% masenih) jer je ovaj alkohol najčešće 99%-tni.
Nemojte koristiti čist etanol (2-propanol) jer ne vidim da se spominje na medicinskim sajtovima. Nevezano za "koronu" visoke konc. mogu biti i kontraproduktivne (da 90% slabije deluje od 70%) jer je (često) uticaj vode (njene sposobnosti rastvaranja, u slučaju prethodnih smeša rastvarač je etanol jer ga ima više) od značaja.
Dodatno, ako bi ste da Covid-u "zabiberite" sa 75-tnim etanolom, samo ćete brže potrošiti zalihe jer se odnos etanol:voda značajno povećava. Za 75% (mas.) treba Vam odnos 4:1 što je zaista arčenje (zalihica) alkohola. Naročito ako se uporedi sa prethodno navedenim (dovoljnim, ako ne i boljim).

Napomena: sve prethodno za temp. od 20 °C, za nešto više temperature konc. su nešto manje (ali tek za cca. 1% (napamet računato, ako  i toliko) ako se radi o 25 cel. što znači da prethodno ne treba menjati ili dodati 1 ml etanola na forulaciju za 100 ml ili 100 g). Ovo jer se gustina (zapreminska masa) vode malo (manje) menja sa temperaturom.


P.S.

Za 2-propanol sam podrazumevao 70 g i 30 g vode (što je i 30 ml, ako ne cepidlačimo (nemamo analitičku vagu)). Tako dobijate cca. (zapravo) 69% mas. 70 g IPA (izopropil alkohol)  je cca. 88 ml (89 ml za 100%).
Koncentracija 70% vol. se dobija (naravno) ako pomešate 70 ml IPA i 30 ml vode (tzv. "rubbing alcohol" kod Anglosaksonaca). Ovo je cca. 64% (mas.) alkohol (za 99% IPA), ali ne moramo da idemo u sitne detalje. Jedino je pitanje kako dobiti 100 ml 70 vol. % IPA, ili 70% mas.
Onih "70% mas." je 114 ml, pa bi za 100 ml trebalo 61,4 g IPA i 26,3 g vode.
70 ml IPA + 30 ml vode ¹ 100 ml rastvora, ali je dovoljno mala razlika da se može aproksimirati (svega cca. 3 ml manje) ili kao druga (manja) aproksimacija može se ići na:
72 ml IPA (99%) + 31 ml vode (dest.)

P.S.S. (iliti P.P.S. moderinije rečeno, ja sam doduše iz prošlog veka "živa istorija" već ...)

Imao sam par (jednu i profesionalnu) diskusiju o ovim računicama pa i primedbe (od struke i van nje) da je kod "Vujketa" (prof. dr Zoran Vujčić) računica malo drugačija (na 1000 ml etanola 95% vol. treba 391 ml vode), te da li smo koristili druge tablice. Tablice možda ali računica je ista. Prof. je računao na tačno 70% vol (70,0%) i sa tačno 95,0% vol. što se etanola tiče. Ja sam uzeo 95,5% i 70,5% tako da je računica koju je on izveo još tačnija.Tako da na 1000 ml 95% etanola ide 391 ml vode (390,77) ili za jedan litar 70,0% onda treba:
737 ml 95% etanola + 288 ml vode.
Eto, izvinjavam se na nepreciznosti (taman sam bio između farmaceuta i profe ... tj. računao tačno ali nisam naglasio šta se tačno dobija, tj. jesam ali implicitno (70,5% vol.) pa je ostalo nedorečeno).
Btw. SVE zavisi koliko idete u dubinu problema (u detalje), jer ako se uzme i gustina (zapreminska masa) vode na 20 °C onda treba 392 ml vode na 1000 ml etanola  (tačno 391,55) ... a onda i pritisak (da li je normalni ili ne) ... itd. i sl. ali sve to ide na neka decimalna mesta za koje ni profi oprema ne može da vam pomogne u spravljanju.
Dodatno, farmaceuti su verovatno uzeli u obzir i "gubitak pri manipulaciji" pa idu sa nešto više alkohola (u industriji verovatno još više), itd. i sl.
I na kraju prof. dr Zoran Vujičić ima svoj blog i vrlo dobre savete u vezi dezinfekcije i sapuna.
(lako ćete izguglati)
Doduše kao neko ko je radio u industriji (kozmetičkoj) mogao bi da se ne složim 100% sa njim, ali je u principu o.k. (sapuni, čvrsti, pravi, jesu u principu bazni (što se meri posredno, i ne tako lako) sa pH 9 do 10, ali dermatolozi (ima više radova na tu temu, jedan je i mnogo citiran) kritikuju baš tu osobinu koja je sad u vreme korone korisna (doduše ta pH vrednost više "čuva sapun" nego što pojačava dejstvo (svakako pojačava, ali nije primarno) protiv mikroorganizama (za neke treba duže vreme, srećom kod novog virusa ne)). Mnogi od njih su "fiziološki neutralni" što je kod njih obično pH oko 7 (a ne kao kod tečnih 5,5), kao što je npr. Dove, a ima ih i "pH 5,5" - npr. Eucerin (i strašno skup), tako da je polemika oko čvrstih i tečnih sapuna u principu o.k. ALI ima i izuzetaka.
(neću da načinjem temu o sapunima, morao bih ceo serijal da pišem a to i nije za blog o uljima, bar ne onim motornim)
9,5 nije posebno visoka pH vrednost (i za dobro i za loše (prigovori da nije fizioloških 5,5 (neki kažu 4,9 do 5,2 a neki 5,4 do 5,9 ...) ako pogledate moj blog o pijaćim vodama, moja omiljena Gornja Banja ima svih 9,65!! (ne nije dezinfekciono sredstvo ali osim što je arterška i ovo je čini praktično sterilnom).
Najbolje od svega je što imate recepte za sapun u domaćoj radinosti (kvaliteta iznad svih industrijskih, ali možda ne toliko što se tiče upotrebljivosti ("tvrdoću" i "miris" nećete potrefiti iz prve, treba malo i iskustva i varijacija u formulaciji, ali svakako je dobro što je dato).
I na kraju:
Pre desetak godina (pre krize iz 2008.) je industrija (kozmetička) imala veči udeo tzv. "prirodne kozmetike" (ili makar upotrebu prirodnih sirovina) ... međutim, cene su bile mnogo više, pa je udeo tog segmenta industrije ostao na tom nivou (ili čak i ispod, naravno - u zavisnosti od tržišta i platežne moći, ali je kriza udarila na industriju pa i kozmetičku). Verovatno je porast u tom segmentu kod malih i srednjih preduzeća (komapnija) kao i manjih (skupih) serija kod "velikih". Ima i u našoj zemlji par firmi koji se time bave i čiji se proizvodi mogu naći i na tržištu (doduše "pristojne cene").
Dođe mu slično kao i u prehrambenoj industriji ("organska hrana"), niti je potpuno prirodno* (ako jeste od cene boli glava) a osetno je skuplje (taman da se podnese) pa ko kako voli (i još više ko kako može).
*ispunjen neki standard (u branši), šta je to "organsko" ("prirodno") i koliko.

понедељак, 8. април 2019.

10 godina bloga


Eh, da … prođe cela decenija. Ko bi rekao?
Eto uz veliki jubilej bloga, moram i da kažem (sa malo tuge i sete, ali ... sve prođe) da BLOG PRESTAJE SA AKTIVNIM RADOM.
Ne, nije potpuno ukinuta svaka aktivnost, ali moram da potvrdim (a vidljivo je od 2015.) da je sve manje novih tekstova i da će ih sve manje biti. Odgovori na pitanja su u 2019. Počeli i da kasne (držao sam skoro svih 10 god. izuzimajući odmore i to samo do pojave tableta, nekih 24-48 h kao maksimum (uglavnom manje) za odgovor). Na to sam jako ponosan (ni profesionalno ne postižu mnogi, čak ni kompanije, naprotiv). Sada to definitivno postaje 48 do 72 h (kao prosek) a jedino što mogu da obećam je 5-10 dana (kao maksimum).
Ne vredi ... „no can do ...“.
Nije da sve čime se bavim ima više smisla (verovatno ne) ali je nešto što spada u profesionalne obaveze (a za naučnog radnika ih ima neograničeno i nikad kraja, i sve više, dok ne ukapiraš da nazad nema i da si se zaj...). No, to bih nekako i uskladio, ali neizvesna budućnost te pokušaj (za sada više pokušaj) da se „dočekam na sve četiri“ za slučaj da slučajno opet dospem u situaciju kao na početku bloga mi oduzima i ono malo vremena ... Konkretno, pokušaj da se „vratim u formu“ u IT sektoru ne ide baš sa gomilom obaveza ali jesam dosta toga obnovio ... C# skoro da sam „stari“, F# i Python sam na nekom početnom-srednjem nivou tek da mogu da se za par meseci i na to preorjentišem, JS sam vrlo dobar (skoro kao C#) te VB sam pozaboravljao (no na to bih mogao brzo da se vratim) a C++ sam dostigao više nego pre (ali tu ni tad nisam bio Pro, a naravno ni sad).
Nadam se da je jasno koliko je to vremenski zahtevno.
Uz porodične obaveze zaista mi ne preostaje skoro ništa (par sati nedeljno „za sve pa i TV“).
Uspevah (do skoro) i knjige (beletristiku) da čitam, a sad sam i sa tim ufitiljio. Jednstavno – overload.
Polako izbacujem sve što mi komplikuje život, pa su ostali blogovi odavno zamrli, a sada će i osnvni.
Dakle, moram da na blog gledam kao projekat, a projekat (po def.) ima i svoj rok. Mislim da je 10 godina sasvim dovoljno, za manje su ljudi stigli na mesec, od suborbitalnog leta.
Vredelo je, jer je pomoglo mnogima (sigurno hiljadama). Nije se posebno zaradilo (mada mi je blog doneo par honorarnih poslova), ali pomoći drugima te upoznati mnogo ljudi (sa par njih sam postao odličan prijatelj) je zaista nešto što vredi.
Da bi koliko-toliko održao blog u životu, polako (ili bolje rečeno „polako“) ću morati da se povučem sa svih foruma gde sam do skoro bio aktivan, tako da će nešto vremena i preostati.
Dakle, „aktivan rad“ znači redovni tekstovi (toga nema već 2-3 god. da se ne lažemo). Odgovaraću na pitanja, a pitanja postavljajte u novijim tekstovima (od 2010. pa na dalje), najbolje nekom od poslednje objavljenih. Većina pitanja je bila (ali sada postaje 99%) koje ulje u moj auto, pa u tom smislu pomozite, pročitajte uputstvo i koristite oil-asistente na sajtovima proizvođača, te usmerite pitanja na Vaše dileme.
Btw. oil-finder(a) („asistenata“) skoro da nije bilo na početku bloga (tu negde posle par meseci je bio LM-ov, pa posle redom, negde do kraja 2010. su ih imale sve veće firme a oko 2012. Skoro sve, a sad sve iole relevantne).
To može pomoći i Vama i meni. I izgred, sve su bolji i bolji. Neki su odlični i za starije modele (Shell, Mobil ali i drugi) jer daju i alternativne preporuke (uključivši i viskoznija ulja od inicijalne preporuke).
Biće tu i tamo još neki tekst, ali nit' mogu da obećam (naročito ne KAD).
Pokušaću da obradim neke zanimljive (i manje) proizvođače, kao što je npr. Bizol iz Nemačke (ovo sigurno). Dakle, nešto što malo odstupa od standardne ponude i što zaslužuje (posebnu) pažnju .
Uz ređe „viđenje“ na blogu, mogli bi da se „družimo“ i još celu deceniju (svima zdravlja do tad ili bolje rečeno, da svi to u zdravlju dočekamo), a posle će tema ionako biti „ad acta“, jer će (nadam se i verujem) električni automobili postati dominantni (makar uz „plug-in“ hibride) ili blizu tome (ostaće lakotečljiva ulja, gde će 0W-20 ili 0W-30 biti kao sad 5W-40/50).
Ovde ili na Total-u ću (čak) probati da darujem neko ulje (ili par njih) svojim vernim čitaocima (naravno, uz neizbežnu reklamu, no to ne bi trebao biti problem).
Ima nekih dogovora ali to ne mogu da obećam (treba malo angažovanja povodom toga).
Veliki pozdrav svima!!


недеља, 16. децембар 2018.

Stalkerov novi auto


A evo i malo slika, što bi rekli jedna slika - hiljadu reči.


Pokrivka pre preuzimanja



U salonu


6 km prilikom preuzimanja 
(malo je mutna slika pa se i ne vidi dobro; bilo je 4 km ali bio je i na sajmu automobila u Nišu, pa je kilometraža stigla na "celih" 6 km, prvo sipanje goriva bilo je na tačno 8 km)


Ispred garaže


Da je malo veći u garažu ne bi stao (i ovako "jedva slonče u lonče")


Od pozadi


a i spreda


Deo prednji


A i zadnji; Lassa zimske gume su bile poklon akcija, taman su o.k.


Prtljažnik spolja, Eneos torba ... pa dobro, mala reklam(ic)a za Technolub koji su mi je poklonili, inače osim Eneos-a i veliki distributer Total-a u Srbiji


Motorni prostor (profil)


Motorni prostor


Ceo automobil iz profila


Zadnja vrata
(u prozoru se ogleda nedovršena komšijska kuća)


Ispred kuće
(primetiti nagib ulice od 15-tak %, ručna drži, inače i koza pase pod ručnom)

субота, 8. децембар 2018.

Stalkerov dnevnik, jesen 2018.


Posle dužeg vremena, evo i jednog zaista dugačkog teksta (iako nije sve o uljima, ipak je to glavna tema, iako po obimu nije). Tekst ima skoro 4000 reči.
Potrajaće (valjda) bar do Nove 2019. a onda tokom praznika (pre teško, stižu godišnji izveštaji i tako to), nadam se, još jedan. Za posle ... videćemo. Uživajte!

Uh! Odakle početi?
Ajd' od domaćih proizvođača.
FAM je konačno promenio sajt, i modernizovao ga (po)prilično. Nije loše. Možda nije baš sjajno, ali može da prođe (čak i ove 2018). Nastavio je da obnavlja odobrenja, te za to sve pohvale. I na kraju ali nikako po značaju, konačno imaju i „savetnik za potrošače“ (oil finder, oil assistant ...). Sasvim dobar.
RNB (Galax) ulja su posle privatizacije (delimične ili potpune, nije mi baš jasno) ponovo „ona stara“, sa više odobrenja nego ikad (za putničke automobile više i od NIS-a, verovatno, onako na utisak, nisam baš brojao). Time je moj tekst, kada mi se učinilo da bi mogli bar do dela davne slave, time dobija na značaju.
NiS ko Nis ... kod G-ja ništa novo.
Idemo dalje ... aha, prvo „crvenko“ (stari ali još uvek dobri „kec“ Z Skala). U proleće je dobio 20W-50 ulje, ovoga puta Shell HX3. Trebalo je Total 5000 (u mom „selu“ ga nema, a ni u Bgd.-u ga nije baš lako naći), ali ovo mi je ulje iz preostalih zaliha i pre moje saradnje sa Total-om (makar posredne).
Da sam našao „na prvom ćošku“ onda bi se već nekako i snašao (šta sa Shell-om). I kakvo je ulje? Baš dobro, mada mislim da Total ništa ne bi zaostao. Nema tu mnogo objektivnih informacija, ali motor sa uljem samo „prede“ baš kao i moj crni mačak. Potrošnja ulja? Zanemarljiva (što za 140k km+ i 2006. Godište Zastave i nije tako beznačajno), nekih 2-3 dl na 5000 km.  Ulje je zamenjeno na oko 7200 km (možda i svih 7300) a bilo je u planu ranije (posle ćete čuti razlog), tj. na 6000 km. Dobro, bilo je i nešto više vožnje van grada nego u proseku, no opet mislim da je ovo bilo baš maksimalno (onih 7500 km je baš takvo). Dakle, iako je bilo nepunih 6 meseci od izmene, ipak je 150+ rh za mineralno ulje (makar i visokih specifikacija za takvo) dobar razlog za zamenu. Posle njega je „ubačeno“ Total Quartz 5000 15W-40. Tek mu je cca. 200 km pa samo jedno zapažanje. Pritisak ulja (podsećam, ugrađen je cajger za to) na leru pri zagrejanom motoru ima višu vrednost od starog 20W-50. Donekle se ponavlja priča od prošle godine, sa nešto većim imenima iz sveta maziva. Dakle, onaj Shell je pao na (bar) 10/15/20W-30/40 (teško je reći napamet) a novi Total drži preko 2 bar bez ikakvih problema. Pre neki dan (od kad pišem, desetak od objave) jutarnje temperature su bile oko -10 °C i palio je bez problema (doduše to je više zbog novih svećica, promenjenih posle (tek) 21000 km, što je najviše do sada, menjao sam na cca. 15000 km najviše 17k km). No, utisak je da već posle minut-dva (maksimalno) i na -10 motor već radi prilično mirno što je za stari karburatorski motor više nego dobro, a ulje baš dobro za jedno 15W-xx.
Dakle, u opciji je bio i Elf ali je on u „mom selu“ skuplji (?!) od Total-a, pa je izbor bio lak.
Kad smo već kod cena, onda da naglasim da ulja nisu pratila cenu nafte ali da su ipak poskupela 5-10% krajem leta i početkom jeseni (uglavnom kod manjih proizvođača, no neslavni rekorder je zapravo (makar u Srbiji) Lukoil ... poskupeli 20-tak %, potpuni promašaj, ni sa sve karticom to se ne isplati, njihog TNG 15W-40 API SG/SJ je nekih 570 rsd, što mu je tek nešto ispod 5€ za litarsko pakovanje (?!)).
FAM je (čini mi se) poskupeo nekih 5%, a NIS je držao cene (ili isto poskupeo), doduše nije se baš rasipao akcijama kao proletos. Mejdžorsi su uglavnom zadržali cene, a time su i postalil dostupniji i prava konkurencija, recimo baš prethodnim. Npr. 15W-40 GAS od FAM-a i NIS-a su po 420 rsd (nekih 3,55€), dok je (pomenuti) Total Quartz 450 do 500 rsd, prosečno (dakle) tek 475 din. (tačno 4 €). Time je svakako privlačniji od oba pomenuta. Zanimljivo Elf je bio (borske cene) oko 500 rsd ili koji dinar preko, pa ispada da je verovatno iz novijih isporuka a Total je od prolećnih i prošlojesenjih. Castrol je 550 pa naviše (za 15W40) pa je manje zanimljiv, osim ljubiteljima brenda. LM je od 600 pa naviše. Druge nešto nisam popamtio (kad sam tražio ulje za Z101, tj. tražio Total, pa uspud video i sve navedeno).
Kod sintetičkih ulja razlika cene je manja, odnosno najčešće je i nema jer je veći deo količina koje su trenutno u prodaji iz prve polovine 2018.
Btw. u Zastavu (Skala 55) će sledeći put ići Total Quartz 7000 15W-50, pa nadalje (taman da se menja jednom godišnje, inače je dva puta do sada, ovo pokriva i 15W-40 i 20W-50). Sada će se mnogo manje koristiti (svega par hiljada km godišnje). Sada je blizu 150k km, a motor je stvarno u dobrom stanju, bar bi 200k km izgurao, bez ikakvih problema, ali će ga srediti godine (već sam ove 50€ dao za krpljenje karoserije). Dobro šta je to 200k km? Ponavljam Zastava iz 2006. (nije mnogo ispod ali ni iznad kvaliteta sa kraja 80-tih, kada su motori gurali po 150k km, mada lično znam par njih koji nisu ni 100k km a već su bili za generalnu).
Treba li očekivati više cene?
Mislim da ne. Pri korekciji cena mnogi su odustali od većih kupovina (kako kod proizvođača za bazna ulja tako i trgovaca), tako da u maloprodaji može biti tek 5-10% povećanih cena. Posle svega cca. dva meseca nafta ponovo pada (dosta brzo čak) tako da će se sve vratiti u normalu (ako uopšte bude promena). Ovo je opšte poznato jer maziva imaju mnogo manje brzu promenu cena ali na duži rok (naravno) zavise najviše od cene nafte. Osim toga ona poslednjih par nedelja pada (njena cena), pa se može desiti da ulja i pojeftine, ali ne očekujte previše (kod "ljuljanja" cene nafte, ulja uglavnom drže istu).
U međuvremenu … ima još što šta da se kaže ali neću da dužim, ako stignem biće to u ovoj 2018. ili bar oko novogodišnjih praznika. Sada samo još jedna “sitnica”.
Na kraju ali svakako ne i po značaju:
Pre nekih mesec dana sam se malo ponovio, te pazario nov auto. Ne samo nov (u odnosu na “poštovanu starinu”) nego baš “iz fabrike”. Pa šta sam kupio?
Nema tu mnogo filozofije, budžet ograničen (nema više kud) pa je cca. 10k € bila granica a tu nema mnogo biranja. Da ne kažem da sam pre toga prevrnuo internet uzduž i popreko u vezi polovnjaka ispod 8k €, ali tu je i “caka” (kvaka), iako ima i dobrih i između 5 i 8, prave vrednosti (bar za mene, prvi uslov: starost do 5 god. drugi da je prvi vlasnik, oba ultimativni) su tek na 8k km, a onda je već mnogo blizu novog automobila da bi se isplatilo. Naravno, da se više razumem u same automobile, da sam skloniji riziku i da sam veštiji u cenkanju, možda bih prošao i sa cca. 7000 ali … (računao sam -10% od cena na net-u (jer su sasvim zabiberene, čak i “fiksne”, tj. -5% za već snižene ili “fiksne”).
Bilo kako bilo, pošli smo da “ne kupimo Daciju” i da NE bude crvene boje … kad ono međutim (baš je to bilo na kraju, da ne dramatizujem i kažem to na samom kraju teksta).
Jednostavno, Škoda – dobro ali (pre)skupo, Polo (novi) sjajan automobil ali nedostižan, itd. (Toyota Auris, pusti san, Honda takođe, kao i većina Evropljana; po redosledu razmatranja).
Ostali su samo Fiat, Hyundai i Kia … Fiat Punto (novi, ali čak i onaj “Classic”) je dorađeniji od Dacia vozila, ali manji mu je gepek, motor skroman (sličan), cena 20% viša. Najviše se isplatio (da budem iskren i objektivno je najverovatnije) Fiat Tipo 1.4 95ks, za ciglih 10240 € … dobro to je beli koji se čeka 2 meseca, čitaj 10640. Automobil je velik, gepek ogroman (možeš i june, a kamoli tele da spakuješ, ili “tri mafijaša” što bi rekli u Top Gear-u). Motor je sasvim dovoljan (ma šta pričali u auto časopisima), dobro nema baš neki obrtni moment za toliki auto, ali performanse sasvim pristojne.
E zašto ne taj? Ogroman je (i za grad, a najviše za garažu u koju NE može da stane, malo mi je bilo onda “čemu novi auto?”). Malo me je i ono što je iz Turske grickalo (bila je serija, doduše 90-tih i sa dizel motorima, gde su na samo 150k km motori produvavali …) i još par sitnica (npr. skuplje održavanje, doduše registracija pristojno niska, kratka (vremenski) garancija, i sl.).
E da, i Lada je oko 10k evra ali ona ima sve negativno od Fiat-a (motor nije Renault, većina sklopova jeste) a ne može se (ipak) meriti sa njim. Jednostavno bez bar 10-15% niže cene, nije konkurentna.
I tako, do 10,5 hiljadarki Kia je nudila najviše, ali … morate uzeti bar srednji nivo opreme (najniži nema ni tonirana stakla?!), boju (mada je jedina od “društva” koja bi prošla sa belom) i cena je već preko 11k (11,2 k). Taman bar 5-7% previše.
Da ne zaboravim 500L je odavno više od 11000 pa je odmah u startu otpao, mada je kao polovnjak delovao najisplatljivije (doduše lepota mu nije jača strana).
Hyundai vs Dacia …
Naravno i30 je “san snova” (kao i Kia Ceed) ali to je već daleko od realnosti. Mislim na i20 vs Sandero (ili Stepway).
Dakle, i20 je dorađeniji auto (po svim pitanjima). Ima više opreme. Ima dužu garanciju (ali 5+2 a ne 7 kao Kia) što doduše ne mora da bude samo plus (ne pokriva baš sve, npr. kvačilo, lamelu i tako to, menjač da ali praktično verovatno ne i slično) jer i košta.
Bolji je auto ali je (baš toliko) i skuplji. Zaključio sam da je “koliko para toliko (i) muzike”.
Iako je uz izbor boje (a nije bilo željene već bi se čekalo mesec ili dva) “tek”10700, kad tome dodate zimske gume i felne (bio je samo popust od 30% na to), patosnice i još par sitnica, ode sve preko 11 hiljadarki (budžet probijen).
Ostala je samo “utešna” nagrada, no ne toliko ni utešna. Prvo, i20 i restajling Sandero toliko liče da je to prosto nenormalno. I20 je neznatno uži, ima manji gepek (u litrima ne toliko koliko na oko (verovatno i u stvarnosti, u praktičnom smislu)), pozadi je nešto niži (tj. više je zakošen)) i slično. Naravno, motor je bolji (1.2 84 ks, u odnosu na 1.0 73 (ili 75? Verovatno je Euro 6b 75 a 6c 73) ali je i skuplji za održavanje. Čak nije ni mnogo nizak, mislim da je samo 2 cm niži a Sandero toliko od Stepway-a (koji je već bezobrazno blizu cene i20, sa turbo 0.9 i 90 ks bezmalo identične).
Presudio je prostor unutra (i gepek, ponavljam nije velika razlika) i (naravno) cena.
I sad malo i da pohvalim “novog konja”. Iako sam bio sumnjičav po pitanju motora (i žalio za 1.2 pre kupovine) brzo sam shvatio da je za vožnju po pravilima sasvim dovoljan (a ko misli da će se sa 150 na auto-putu ovajditi, srećen mu put). Za grad i više nego (dovoljan). Motor je prava zujalica (tri cilindra) ali uz dobar menjač (skraćene brzine, sve sem pete) ubrzava sasvim dovoljno a sa 15-icama (pneumaticima) postiže i blizu 160 (ne nameravam više od 140 i to gde je dozvoljeno). Na leru su vibracije izraženije nego na 4-cilindrašu ali nosač motora je sa tegom pa se na volanu NE oseća. Zvuk je malo uglađeniji kod 4 cilindara ali je motor tih a ta “uglađenost” se u kabini i ne primećuje mnogo, pa čak i napolju već samo kad podignete poklopac motora (a tu Dacia briljira sa amortizerom za haubu što je za B segment (makar i B+ po veličini) te ekonomsku klasu, prilično neuobičajeno, tj. nisam očekivao niti znam da neko to ima (a ispod 10k evra)).
Unutra je solidno prostora, naročito je (baašš) širok, čak i tri sitnija odrasla na kraćem do srednjem putu (do 200 km) neće biti stešnjena. I međuosovinsko ratojanje je dobro, ima mesta za noge i napred i pozadi (bar za do 185 cm visine). Gepek je tek 320 litara ali se može dobro iskoristiti. Auto je koštao 9 hiljada evra i uzet na kredu. Oprema je “hibridna” … nabudžena najniža ali sa elementima koji premašuju srednju. Dakle, osim svih standardnih (ABS, EPS (TCS)) sigurnosnih stvarčica (bočni vazdušni jastuci) i ručne klime, tu je i start-stop sistem!! (valjda je zbog njega i dobio ono c u Euro 6c). Ima i maglenke (napred) te rezervni točak punih dimenzija. Narvno, tu je i radio (koji se definitivno mora dokupiti pa je u trenutku kupovine minimum bio 8500 i to sa belom bojom*) ali (naravno) ne i LED panel. Kompjuter ima nešto od opcija (temperaturu napolju, ali ne i prosečnu potrošnju goriva).
* time je reklama “ajvar dnevno za ratu za Daciju” (parafrazirao sam) bila samo reklama, nije moglo baš toliko moralo je više od 500 rsd dnevno za dinarski, a uz 30% učešća (zavisno od banke) i (podnošljivih) 90-tak na 7 god.).
Da, zimske gume su bile za DŽ (zimska akcija), doduše tek srednja klasa (Lassa) a ne premium brend kao letnje (kod mene Continental, a mogao je biti i GoodYear), no sasvim su o.k. Dobro patosnice, oprema i par sitnica su bile poklon … i to je to.
Održavanje je jefino, mali servis 8 do 10 hiljada rsd (65 do 80 €), svake druge godine skuplji, veliki servis tek oko 22000 (ispod 200 €) jer ima lanac a ne kaiš (naravno, kaiš alternatora se menja, kao i svećice, kočiona tečnost (na 4 god.), antifriz i tako to).
Ovde bih da naglasim da je promena kočione tečnosti dobro odmerena. Kao što sam više puta naglasio, uvek pogledajte u uputstvu vozila. One “standardne” dve godine su uvek važeće ukoliko podatak nemate. Naravno, to je iz vremena DOT 3 pa ako i sada koristite DOT 3 to je “must” (“moranje”). Sa DOT 4 nije greda (šteta, opasno) da se kočioni fluid menja i na 3 god. dok DOT 5.1 a naročito DOT 4+ (ISO class 6) mogu i na 4 godine. O ovome sam već pisao ali je dobro mesto da se podsetimo. Naravno, to je maksimum a može i manje. Ako se u uputstvu vozila navode dve ili tri godine, onda tako i postupite.
Registracija tek 15000 (oko 130€) tako da uz malu potrošnju u gradu “lakše pada” što je 3-cilindara (i samo 1.0 l). Za iskustva je rano jer je tek razrađen sa oko 1200 km (tj. strogo gledavši i nije, jer tek od 1500 km može preko 4000 obrtaja (a do 1000 km samo do 3500)).
Potrošnja goriva? Negde oko 5,5 lit (5 do 6) ali za većinsku gradsku vožnju, zimu i slično. Preciznije: po punjenim rezervoarima potrošio je 68 lit. (±2) na 1245 km što je 5,46 ali može biti od 5,3 do 5,6.
Naravno, vožen je sporo (do 105 km/h) zbog razrade a prenosi su uglavnom (ali ne uvek, otprilike u 80% slučajeva) menjani po savetu sa table (i za gore i za dole), što je već na 2250 obrtaja ako nije uzbrdica. Dobro, nisam postigao fabrički obećano ali bilo je jako blizu. Pri tome i nisam baš šampion štednje (neko bi izvukao i 5 litara, a van grada i samo 4,5). Od pređenih km 50% je bilo u gradu, 40% na magistralnom putu (poštovano ograničenje ili maksimalno 90 km/h) i nekih 10% na auto-putu (3000 do 3500 obrtaja, odnosno 90-95 do 105-110 na tabli, uglavnom ovo drugo). Bilo je i malo više lera (na rampi auto-puta i vežbi parkiranja sa ugašenim start-stop sistemom (a prvo sam se pitao čemu akumulator od 60 Ah za tako malu zujalicu)).
Pretpostavljam da je realno 7 litara u većim gradovima, toliko i na auto-putu (120-130) a za 75-90 km/h verovatno i ispod 5 litara. Sasvim o.k. čak i bez TNG-a koji teško da može u ovo malo čudo (za razliko od 1.2 koji je bio i sa fabričkom instalacijom, no “samo” je Euro 5 i izbačen je pre dve godine (prodavao se do pre 1,5)).
Inače fabrika kaže: 5,2 lit. na 100 km u mešovitoj vožnji (ali manje grada). U gradskoj vožnji 6-6,5 l a na magistrali (samo) 4,5. Ovo prvo - da, ali u špicu u većim gradovima i/ili zimi, dodajte još litar, a ovod drugo - da ako ne prelazite dozvoljenu brzinu (90 km/h u EU), ne duva vetar, ravan je put, ne pretičete previše (držite konstantan gas), inače bi 5 l bilo realnije.
Aha, tek sad vidim za Euro 6c motor su nove specifikacije: grad isto kao navedeno ali međugrad 4,8-5 (dobro baš kako sam rekao) a mešovito 5,3 do 5,5 (eto postigao sam, ali uz vožnju gde se razrađivao motor ... vau! nisam očekivao, no "olakšao" sam nogu na gasu - maksimalno).
Da, boja je metalik “vatreno crvena” i baš mu “čuči” (baš je legla) ali je Renault za Clio (valjda istog imena) za nijansu svetlija i prava “vatrena” (i za nijansu lepša) a ova malo vuče na bordo (trulu višnju ali ipak svetlija i time bolja). Dobra je i “braon-zlatna (ne braon), koja ima crveni ton ali se ona čekala, druge nisu tako dobre (bile), ova me je razoružala iako nisam hteo BAŠ crvenu (već mi malo i dosadilo).
Daljinsko i centralo zaključavanje ima, no ta “centralizacija” (uz start-stop na koji još nisam svikao) mi baš ide na živce (za sada) jer ne postoji način da ručno zaključate vrata. Ventilacija je o.k. klimu samo 2 puta koristio (Miholjskog leta odmah po kupovini, deluje o.k. ali videću tek leti), grejanje je vrlo dobro.
Narped ima električne podizače prozora a pozadi ručne. Šta smeta? Osim što ne smem da opalim po gasu (motor deluje vrlo zabavno, tj. da brzo diže obrtaje) nedostatak rukohvata pozadi (čak i Zastava to ima) … nedostatak prostora za sitnice (ima ponešto ali nedovoljno). Ostalo je “koliko para toliko muzike” i kad se pređe iz Zastave sasvim o.k. (valjda će me poći i zarada … samo što nije, pa taman da se naviknem i ne pređem i Yugo-a u neka besna kola nego da se polako priviknem). Da, na NCAP-u (doduše model iz 2013. ali može biti samo malo bolje) ima 4 zvezdica, 80%, 79% (odrasli, deca), pešaci 57% (ionako “pešaci su glupi, pešaci su spori zato ih obori”, ne shvatati bukvalno) i “safety assist” 55%. Nije loše, za klasu (i pare) čak izuzetno dobro.
Šta mi se posebno sviđa? Podešavanje radija sa volana, eh da se i brzine (stepeni prenosa) tako menjaju gde bi mi bio kraj. To što ima (i) hands-free (vrlo dobro rešeno), koji doduše još nisam probao. Telefon se poveže blue thooth-om, pričaš “u krov” (širokougaoni mikrofon) a slušaš preko zvučnika. Btw. mislim da je ovaj audio sistem (usb, CD, 4x15W) ugrađivan u Sandero još “dvojke” (modela II) ili tako nešto.
Karoserija nije pocinkovana što baš i nije sjajno, ali ni Hjundai to nema. Kia navodno (ali bez dokaza) ima “galvanizovanu” (znate to je još bolje, ma ne znam, samo sam doktor baš za to … može biti bolje al’ ne mora da znači). Fiat ima pocinkovanu … nije ni to večno niti posebna garancija ali je svakako bolje i jedini način za 10 ili 12 god. garancije na koroziju (ovako samo 6). Doduše tu garanciju uglavnom možete (ja onom crnom, gore pomenutom) mačku o rep, jer podrazumeva redovno održavanje u ovlašćenom servisu za sve te godine, što papreno košta.
Iskreno, možda posle garancije uradim još i veliki servis (na 4 god.) a posle već samo ako budem imao novaca, verovatno i ne (treba i otići do najbližeg ovlašćenog). Naravno, ne sporim prednost zvaničnih servisa (naročito za ozbiljije intervencije ili za proveru ispravnosti) ali standard je većini (meni sigurno) daleko od toga da to može sebi priuštiti.
Da, na kraju, garancija je 3 god. ili 100k km (solidno) a za 350€ se mogla dokupiti i petogodišnja uz isti broj km. Doduše moglo je i za Џ (džabe) preko Dacia finansiranja, koje čak nije bilo posebno povoljnije (ili bukvalno za par € mesečno) ALI sa fiksnom kamatom samo prvih 3 ili 5 god. a posle … bi došlo na isto ili gore. Uzeh ja sa fiksnom i pristojno niskom kamatom.
I to je za sada to.
P.S.
Ulje je Elf SXR 5W40, kao i u drugim malim benzincima Renault-a (0.9 turbo i 1.2, turbo ili ne, u Clio ili Megan-u).  Dakle, Full-SAPS i “tek” četrdesetica (u najezdi xW-20 i standardnih 0/5W-30). Dok je u garanciji , ide ovo, ali iskreno verovatno će i posle jer je vrlo dobro ulje za nisku cenu. U motor staje 3 litara. I na kraju (dodatka) da Vam priznam nešto – kad sam na oko 500 km proveravao nivo ulja, promašio sam poprilično (nisam lepo izvukao merač sa čepom, duuugaaačkooo brate, treba malo veštine tu, tako da ako vam se desi slično, eto dešava se i Stalkeru). Naravno sve je bilo u redu a meni se činilo da je čak ispod minimuma ali sam samo svukao prilikom izvlačenja, uz malo vežbe je bilo sve o.k.
Narvavno, razlog za SAE 5W-40 je verovatno veliki uljni stres (kW i Nm po litru goriva), sama konstrukcija motora i slično. Naravno da bi korišćenje ACEA C2 dodatno smanjilo potrošnju goriva ali to za ovako male zapremine motora nije od tolikog značaja (najverovatnije). Izgleda da je Normal (High) HTHS za ovakve slučajeve “must” (moranje). Meni lično ne smeta, naprotiv. Tu čak cena i nije primarni faktor, već veća sloboda u izboru. Naravno, Total Quartz 9000 ali i MC3 su takođe opcija, ali i bilo koji renomiran proizvođač ulja. Lično mislim da bi ACEA C3 u 5W30 bilo takođe o.k. ali da se iz nekog razloga (smanjenje troškova servisiranja?) od toga odustalo. Možda i ima smisla (taj razlog) jer posle 5-6 god. mogu da se (u zvaničnom servisu) koriste i jeftinija Motrio ulja (5W-40, dok 5W-30 ACEA C3 malo teže).
Francuzi (Renault ali i PSA grupa) inače isistiraju da osim FAP-a (DPF-a) ACEA C nije obavezna, pa čak je i u prvoj generaciji motora sa FAP-om bilo dozvoljeno (sve do Euro 5 standarda) korišćenje “normal SAPS ulja”. Očigledno su uvereni u nisku potrošnju ulja svojih motora.
P.P.S. (ili modernije P.S.S.)
DS9 me je na CBC-u podsetio da je Renault predstavio nove specifikacije (odobrenja) za svoja ulja.
Dakle, do 2018. (oktobra 2017. za pojedine modele, ali globalno i uopšteno do 2018.) je bilo:
RN700 za benzinske motore, RN710 za benzinske i dizel motore bez DPF i RN720 za dizel motore sa DPF.
RN720 je u principu ACEA C4; mogli su biti 0/5W-30/40 ali na tržištu skoro isključivo 5W-30.
RN 710 je praktično ACEA A3/B4 iz 2007./2008. uz dodatne Renault testove. Ulja su (bila) 0/5W-40.
RN 700 su ulja ACEA A3/B4 ili A5/B5, viskoznosti 0/5W-30/40 ali mogla su biti i SAE 10W-40.
Sada su aktuelne sledeće spcifikacije:
RN720 – za dizel motore sa DPF (FAP);
ovo je zadržano odobrenje za motore koji nisu kompatibilni sa RN17 (uglavnom Renault Euro 5 motori).
RN17 – za SVE benzinske motore, naročito Euro 6 ali i unazad sve do 1996. godine, sve dizele bez DPF (pokriva i RN700 i RN710) ili starije motore sa DPF (Euro 4 uglavnom, praktično sve gde ACEA C# nije bilo obavezno i pored FAP-a). Default (i verovatno jedina) viskozna gradacija: 5W-30.
RN17 FE – praktično ACEA C5 (samo u Renault „ruhu“ (odobrenju)). Default visk. grad. 0W-20. Uglavnom novi EURO 6 motori (praktično isključivo ali ne svi), neki od benzinaca (gde je navedeno u uputstvu) kao i dizel motori uvedeni (koji će biti na tržištu) u drugoj polovini 2018.  (npr. novi 1.5 DCI).
RN17 RSA – specifikacija za sportske motore (Renault Alpina). Ulja su ACEA C3, viskozne gradacije SAE 0W-40. Iako nije zahtev (možda i jeste, jer nemam detalje), podrazumeva se korišćenje (većim delom) potpuno sintetičkih baznih ulja (PAO/Estar) ili (praktično isključivo) mešavina sa III baznom grupom.
Podrazumeva se 30 hiljada km između zamena ili više (prema uputstvu i/ili indikatoru na tabli).

Na kraju da dodam, da sam zaključke za 1.0 SCE (još se ne mogu načuditi start-stop sistemu koji samo ovaj motor nije imao; btw. sve se više navikavam na isti, i uskoro „neću moći“ bez njega) pre P.S.-a, doneo bez osvrta na nove Renault specifikacije za ulja (pošto zahtev (preporuka u servisnoj knjižici) nije ni bio RN17 ili bilo šta slično). Sad kad sam napisao prethodne pasuse, mogu samo (još jednom) da potvrdim da ACEA C3 5W-30 (svakako) može i u motor „moje“ (bančine) Dacije. Naročito ako ima RN17 (naravno i bez, ali ono je 120% a “ovo” (samo C3) tek 100%).

Slike? Biće ih uskoro ... možda već sutra (samo da ih "izvadim" iz telefona).
Na CBC-u verovatno i više njih, tamo ću objaviti čim budem imao fotke na PC-u (čim nađem kabl ili se dokopam lap-topa sa bluethooth-om ... čim me omladina pusti za jedan takav ...). 


среда, 5. децембар 2018.

Upozorenje - ne ponavljam

Ajd' prvo nešto lepo: za vikend stiže novi tekst (već napisan samo da ga doradim). Neka tema ostane iznenađenje.

El torovce redovno brišem ali uvek poneki promakne, stavljam u nepoželjne i opet ne pomaže, no pre ili kasnije dolijaju.

No, glavni razlog za novi tekst je sledeći:

Molim Vas da više ne postavljate pitanja u tekstovima pre septembra 2009. godine! Ovo sam apelovao nekoliko puta, ali džabe.
E pa od sad, VIŠE NA TAKVA NE ODGOVARAM (ni za pare; više mi trebaju živci i vreme nego pare).

Ko hoće, hoće a ko neće - neće, više vremena meni (čak ću ih i brisati bez pardona).

"Komentar (pitanje) meseca" (i još anonimno) je da li se Total 5W-40 može doliti u Shell Ultra 5W-40.
Pitanje je u nekoj od tema ali posle 10 pregledanih, odustao sam.
Osim toga pitanje je NEPOTPUNO. Uopšte mi više (ali u sledeća tri života a posle ću videti) na pamet NE pada da na takva odgovaram (sad i nikad više).
Koji Total? Koje Shell Ultra? (ima ih nekoliko takvih).

DA, može se doliti, nema problema (naročito ako je Total Quartz 9000 a Shell Helix Ultra 5W-40).

P.S.
Ako već 90% pitanja bude koje ulje u moj auto, onda bar neka budu potpuna (koji auto, koje godište, koji motor ... motor bez modela - nepotpuno, itd.)
Ako gubim 10-15 min. po odgovoru, potrošite bar 5 za pitnje.
Ako ne, ima "oil finder-a" na svakom ćošku.
(naravno i pored toga što ih je kao kusih pasa, sve više pitanja "šta u moj auto", kad je blog počinjao bilo je obrnuto (nije bilo "tražilica" a pitanja su bila smislenija i (svakako) detaljnija).

Vidimo se, za vikend.