Ukupno pregledanih strana (Total Page Views)

недеља, 17. мај 2009.

Počeo sam sam da kasnim i ne ispunjavam obećanja. Naravno, ne može se sve stići.
Namere su sledeće:
Prvo moram da završim ulja po proizvođačima. Sledeći su na redu nemački proizvođači Fuchs i Castrol. Odmah za njima AMSOil. Kasnim i zbog toga što prvi dvojac a i većina onih koji slede kriju tehničke specifikacije kao zmija noge; ni boljih ulja ni gorih informacija!
Usput sam primetio više sitnih grešaka i jednu veću i suštinsku pa bih je sada ispravio ne ulazeći u prethodne postove, neka ostane kako je bilo da ne pričam da nisam i ja ponešto odvalio.
Nije nešto posebno strašno pogotovu što je simpatično.
Naime ne znajući kako da prevedem izraz coking ("koksovanje") i da ga bliže objasnim, a u međuvremenu sam skinuo stranicu u kome je greškom ovaj izraz bio napisan kao cooking ("kuvanje"), počeo sam da koristim ovaj drugi pogotovu što mi se činilo da bolje objašnjava pojavu. Na cca. 200 stepeni celzijusa sva motorna ulja prilično isparavaju i u stanju su kao voda na npr. 80, jer većina njih ključa na oko 300 stepeni. To zaista liči na stanje "krčkanja" te sam potpuno zaboravio na grešku. Posle već objavljenog posta mi je delovalo prilično logičnim (tekst i kontekst) te sam tako i ostavio.
Dakle kada sam opisivao Eneos i Mobil Racing tipove ulja, i otpornost na "kuvanje" zapravo je trebalo da stoji otpornost na "koksovanje".
Meni lično taj izraz deluje poprilično pogrešnim jer se koksovanje odvija pod značajno drugačijim uslovima, i odnosi se u užem smislu na pretvaranje kamenog uglja u koks (čvrsto gorivo sa skoro 100% sadržajem ugljenika) tako da na srpskom nije odgovarajući izraz.
Coking je pojam koji označava izdvajanje ugljeničnog čvrstog ostatka iz ulja. "Carbon residue" po Korasonu je podatak koji se standardno daje u detaljnijim specifikacijama mineralnih ulja. Na visokim temperaturama se iz svakog ulja izdvaja manje ili više ugljenika koji je jedan od najgorih depozita koji mogu ostati u motoru. Radi se praktično o čađi koja prlja motor i ometa mu rad.
E sad, prvo: polusintetička i sintetička ulja imaju mnogo manju tendenciju ostavljanja ostataka u obliku ugljenika i to i do 10x u odnosu na mineralna. To im je jedna od glavnih prednosti. Drugo: Na normalnijim temperaturama npr. 150 stepeni cel. ni mineralna ulja ne ostavljaju mnogo čađi ali na npr. 200 čak i sintetička to čine ma koliko to malo bilo. Sve u svemu: iako se kod sintetičkih ulja podrazumeva coking otpornost ona je temperaturno ograničena i zato je kod ovih tipova ulja to naglašeno.
U praksi to ima značaj samo kod trkačkih uslova, jakih opterećenja tipa vuče prikolice i kod turbo mašina (bilo benzinskih bilo dizel) gde i pored hladnjaka za ulje ono standardno ima 160 do 180 a pri oštrijim uslovima i svih 200 stepeni pri čemu u trenucima može da ima i par desetina više (ukoliko imate termometar ulja on će pokazivati nešto veću temp. od trajne srednje što je urađeno baš da bi moglo da se reaguje pre nego što temperatura zaista pređe u "crvenu zonu".
Kod proizvođača ću pred kraj morati da dodam još jednog značajnog a to je Kuwait Petroleum, sa robnom markom Q8. To su zaista kvalitetna ulja i imaju sasvim konkurentne (umerene) cene tako da zaslužuju preporuku. U apsolutnom smislu nisu baš jeftina ali relativno poprilično. Veliko znanje i jeftini resursi uz izuzetnu tehnologiju (nisu pitali pošto je nego da je najbolje) čine da ova robna marka siguno spada u sam vrh svetske produkcije. Nisam ih do sada spominjao jer sam smatrao da iako ih po EU ima da nisu zastupljena čak ni u svim zemljama članicama a pogotovu ne bliže zemlji Srbiji. To nije baš tako ali sam tek skoro saznao da ih ima u Sloveniji i Bugarskoj (dakle na "brdovitom Balkanu" čak) i to sasvim sigurno. Moguće da ima manjih dilera i u drugim okolnim zemljama ali u pomenute dve prisustvo nije samo simbolično i u to sam se uverio iz prve ruke.
Nakon ove informacije smatram da ih makar u manjem obimu moram spomenuti kao najpoznatijeg i u svetu najdostupnijeg i raširenijeg brenda iz Zaliva, mesta gde je polovina sirove nafte (bar do skora) tako da bi bar jednog predstavnika odatle morao da obradim, pogotovu proizvođača koji može kvalitetom da izađe na crtu svim evropskim i američkim proizvođačima.
Čitajući početne post-ove moram da dam još jedno objašnjenje. Mislim da sam malo previše ispljuvao dizel mašine a nisam imao tu nameru. Iako je dizel zaista loše gorivo, ipak je zahvaljujući višoj tački paljenja superiorno u odnosu na benzin u smislu iskorišćenja energije što se odražava na potrošnju, manja potrošnja manje i zagađenje. E sad nije tako prosto te dizel je uvek veći ekološki problem a i dizel mašine se ne mogu tako lako prepraviti za alkohol ili slična goriva. Ipak, deo nafte se mora preraditi u dizel. Drugo ipak su najvovije Euro IV i V norme poprilično popravile stvar a filter čađi omogućio (kod skupljih automobila) čak i ugradnju katalizatora te iako je situacija još uvek daleko od benzinskog katalizatora a pogotovu od LPG-a, hibrida i alkohola ipak postaje podnošljiva.
I tako dalje ...
Pošto sam malo zanemario dizel aspekt (mada ne u potpunosti, čitajte malo pažljivije) pokušaću da se odužim dizelašima sa posebnim tekstom o uljima za turbo-dizel mašine. Ovo pogotovu što sam čuo da mnogi povezuju kvalitet ulja sa čestim otkazivanjem turbine naročito kod nešto starijih (polovnih) vozila. Najčešće se ne radi o tome ali jeste blisko povezano i svakako da će kvalitetnije ulje održati i turbinu duže ispravnom ali to ne znači da odmah kupite i najskuplje ulje koje nađete. Dakle iako ulje nije primarni razlog jedan tekst o tome ne bi bio loš.
Toliko za sada,
ne mogu čvrsto obećati ali bih do kraja maja trebao (bar) da stignem do domaćih (i geografski bliskih) proizvođača i da do jula završim sa glavnim tekstom (konkretna ulja po proizvođačima) te da pređem i na namenske tekstove o posebnim temama vezanim za motorna ulja.

Нема коментара:

Постави коментар